o snovima ne pričamo,oni su samo naši.....tamo negdje između jave i sna oni se pojavljuju i žive neki svoj život prije nego nas savlada umor....
neki snovi su mali,sitni....neki su toliko veliki da nikad nisu ni mogli biti ostvareni......
ali u svima smo bolji ljudi,sretniji i pametniji.......
neke snove smo ostvarili a neke nismo......jer nismo imali hrabrosti,jer nismo imali vjere,jer je bilo pogrešno vrijeme,mjesto ili ljudi.......
i koliko god mi to ne bi htjeli oni se množe i vremenom nas pritišću,žuljaju i iskaču kao igle bockalice......
to je pravo vrijeme za odložiti ih,spremiti da počivaju.....
u škatulu za sne.....
s anđelima u maglovito sivim tonvima,iza baršunaste trake.......
u njenoj svilenoj unutrašnjosti neka odmaraju zatvoreni u tišini.........
a onda nekada bez tuge i sjete kad ih pogledate shvatit ćete da su svi oni bili dio našeg života,baš kao i ovaj koji smo proživjeli pred drugima....
